UŽICE – U gradu u kom su građani s pravom uznemireni nakon tragične pogibije motocikliste Marka T. (21), na koga je u alkoholisanom stanju i prešavši u njegovu traku naleteo svojim terencem Nikola L. (38), institucije zadužene za bezbednost i pravdu biraju ćutanje, odugovlačenje i birokratske paragrafe.
Na ključna pitanja o saobraćajnoj i prekršajnoj prošlosti osumnjičenog Nikole L. nadležni organi reaguju ignorisanjem novinarskih upita ili postupke stavljaju u redovne, višenedeljne rokove.
Smrt na putu za policiju „nije od hitnog značaja“
Na dva uzastopna mejla koje je REC Media uputila MUP-u nije odgovoreno. Umesto traženih odgovora o službenim evidencijama, zapisnicima i prekršajima osumnjičenog, ovlašćeno lice MUP-a Ana Bošković uputila je dopis kojim se odbija postupanje po hitnom zakonskom roku od 48 sati.
Pozivajući se na član 16. stav 1 Zakona o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja, iz policije su naveli da će postupati u redovnom roku od 15 dana, uz obrazloženje da traženi podaci ne predstavljaju informacije iz člana 16. stav 2 — odnosno informacije od neposrednog značaja za zaštitu života i zdravlja ljudi. Time je policija odlučila da iskoristi maksimalan zakonski rok, ignorišući činjenicu da je tragičan događaj uznemirio čitavu zajednicu i otvorio pitanje ranijeg postupanja policije prema istom vozaču.
Više javno tužilaštvo u tišini
Zid ćutanja vlada i u Višem javnom tužilaštvu u Užicu. Na naša pitanja u kojoj je fazi postupak, kako je delo kvalifikovano i koje su mere obezbeđenja prisustva osumnjičenog preduzete, odgovori do zaključenja ovog teksta nisu stigli. Tišina tužilaštva u trenucima visoke uznemirenosti javnosti samo produbljuje sumnje i nepoverenje u rad pravosudnih organa.

Prekršajni sud ažuran
Jedina institucija koja je odgovorila na zahteve jeste Prekršajni sud u Užicu, ali isključivo u okviru svoje arhive za poslednjih deset godina. Prema podacima koje potpisuje predsednik suda Slobodan Marinković, protiv Lukića su vođena tri postupka i sva tri su okončana osuđujućim presudama:
Vožnja pod dejstvom alkohola u novembru 2024. godine: Lukić je zatečen za volanom sa 0,51 mg/ml alkohola u organizmu. Umesto suđenja, u februaru 2025. godine zaključen je sporazum o priznanju prekršaja sa Policijskom upravom u Užicu, na osnovu kojeg je kažnjen sa 15.000 dinara i šest kaznenih poena.
Zašto nije tretiran kao povratnik: Sud navodi da strože sankcije za višestruke povratnike nisu primenjene jer je u protekle četiri godine pred tim sudom evidentiran samo taj jedan prekršaj, završen vansudskom nagodbom sa policijom.
Ranija zabrana vožnje: Zbog prekršaja iz septembra 2016. godine, Lukiću je bila izrečena dvomesečna zaštitna mera zabrane upravljanja motornim vozilom, četiri kaznena poena i novčana kazna od 6.000 dinara. Ta mera zabrane izvršena je u periodu od aprila do juna 2019. godine.
Prekršaj iz 2015. godine: Kažnjen je novčano sa 21.000 dinara i četiri kaznena poena. Ukupno izrečene novčane kazne od 42.000 dinara uplaćene su u celosti, pa rešenja o zatvoru nisu sprovođena.
U dopunskom odgovoru, Prekršajni sud je naveo da uopšte ne poseduje podatak kada je Lukić prvi put položio vozački ispit i stekao vozačku dozvolu, te da zbog toga nema uvid u prekršaje pre 2015. godine.

U najnovijem, trećem odgovoru ovaj sud se direktno osvrnuo na navode koji su uznemirili javnost:
„Navodite da se u javnosti govori o 29 prekršaja, kao i zabrani vožnje tokom nesreće. Međutim, ne možemo odgovoriti da li je taj podatak tačan, jer ovaj sud ne raspolaže informacijama da li mu je drugi sud u Republici Srbiji izricao kazne i zaštitne mere za saobraćajne prekršaje“.
Time je Prekršajni sud u Užicu potvrdio da njihova evidencija pokriva isključivo postupke vođene pred tim sudom, ali i otvorio pitanje: da li je Lukić kažnjavan pred prekršajnim sudovima u drugim gradovima Srbije i da li mu je neki drugi sud izrekao zabranu vožnje koja je bila na snazi u momentu nesreće?
Ključ u rukama MUP-a
Jedini organ u državi koji ima centralizovan, jedinstven registar svih saobraćajnih kazni, zabrana i bodova na teritoriji čitave Srbije jeste Ministarstvo unutrašnjih poslova: celokupan dosije od dana polaganja vozačkog ispita, broj oduzimanja dozvole, evidentirani prekršaji i postupanja patrola nalaze se isključivo u bazama MUP-a, upravo onim bazama za koje policija smatra da „nisu hitni“ za javnost.
Za koga institucije kupuju vreme dok porodica stradalog mladića i sugrađani traže istinu i odgovornost svakog pojedinca u lancu bezbednosti? Da li je sistem godinama gledao kroz prste vozaču koji je na kraju učestvovao u udesu sa smrtnim ishodom?


