Vučić ponovo među Erama, sa starim obećanjima

UŽICE – Aerodrom Ponikve, po ko zna koji put, radovi na obilaznici oko Užica koji bi trebalo da počnu u oktobru, tunel ispod Kadinjače, autoput prema Užicu i Kotromanu – o tome priča predsednik Srbije Aleksandar Vučić kada dođe u Užice. A ne dolazi često, tek svake pete godine.

Sa gradskog trga je 2016. godine, u predizbornoj kampanji obećao, da će da krajem avgusta te iste 2016. godine Aerodrom Ponikve biti otvoren za komercijalne letove. Ni pet godina kasnije to se nije desilo. Sada kaže, pošto Ponikve posluju u sastavu Aerodroma Srbije, da se mora videti računica, može li država da izdrži, pa makar i gubila značajan novac, ali da to ne bude previše, te da se aerodrom uspostavi bar za „atr“ i manje avione kako bi se podstakao turizam u zlatiborskom kraju. (Još jedno podsećanje – svojevremeno je Milan Stamatović, predsednik Opštine Čajetina predlagao tadašnjem užičkom gradonačelniku Tihomiru Petkoviću i predsednicima opština zlatiborskog okruga, da zajedno finansiraju osposobljavanje aerodroma Ponikve, u kojem bi Čajetina, kao opština sa najjačim budžetom učestvovala sa najviše novca, ali je tadašnji prvi čovek grada to kategorično odbacio, a posle apelovao na državu da preuzme aerodrom).

Oni koji imaju dobro pamćenje, setiće se da je tada najavio i dolazak auotomobilskog investitora koji će proizvoditi autodelove. Ni on se nije pojavio. Možda još uvek nije našao dobar put do Užica ili je grad na Đetinji utonuo i sivilo i aerozagađenje pa postao nevidljiv. A upravo je to karta na koju je najbolje igrati sa Užičanima jer im zagađen vazduh najbolnija tema. Tako se, sa pričom da će smanjiti aerozagađenje, počelo sa gradnjom kružnog toka u gradu, sa obaveznom sečom drveća, u gradu koji zimi grca u dimu i smogu. Obilaznica oko grada svakako jeste prioritet jer će izmestiti teške kamione znatno smanjiti i gužvu u saobraćaju, a početak njene gradnje Vučić je najavio za oktobar ove godine (da se prate obećanja data u avgustu 2021.).

Govorio je predsednik Srbije o cevovodu prema Sevojnu, konverziji kotlarnice na Međaju na gas i opet dolasku velikog investitora te povezivanju puteva preko Zlatibora, Tare do Mokre gore i Mećavnika. Znamo odavno da predsednik dobro barata ciframa koje, većini onih koji su ranom zorom autobusima došli da ga pozdrave, i nisu baš najjasnije, pa nas je tako podsetio da je prosečna plata u Užicu 2012. godine bila 346 evra, a danas čak 520 evra. Nije to kaže predsednik još uvek dobro, ali tek da nam pokaže kako smo, za kratko vreme, mnogo napredovali. (Pitati Užičane kako žive i kolika im je plata sa silnim i stalnim poskupljenjima).

A onda mu se u krugu užičke bolnice obrati Sevojničanin koji kaže da 40 godina nemaju kanalizaciju. Kratko i jasno, reče predsednik „Biće gotovo za tri godine“, bez obzira što dobi odgovor umornog čoveka da to možda neće doživeti jer je bolestan te da je to obećala i Zorana Mihajlović pa ništa. Ali eto još jednog obećanja, a saradnici su mu vrlo brzo referisali u kom je paketu projekata kanalizacija u Sevojnu – kineskom ili evropskom. (obećanje dato 17.08.2021. – rok tri godine)

Prvi čovek Zdravstvenog centra Miloš Božović reče da je ovo prvi put u 170 godina dugoj istoriji da jedan predsednik poseti ovu ustanovu. Dodao je da su za razvoj zdravstva najvažniji oprema, kadar i prostor, podsetivši da je u poslednje dve godine u užičku boilnicu stigla oprema vredna oko četiri miliona evra. Stigla je danas i nova angio sala, a već dugo se najavljuje rekonstrukcija Zdravstvenog centra čime bi se stekli uslovi da preraste u peti klinički centar u Srbiji. Specijalizanata nikada više, kaže Božović (u bolnici 57, a na nivou ZC 137). Na referisanje ministra zdravlja Zlatibora Lončara kakvu sve opremu bolnica ima i opasku aktuelnog ministra saobraćaja Tomislava Momirovića, da je dobro održavaju, našali se predsednik pa reče da „Momirović to dobro zna njemu su spasili život“. (Nije predsednik ušao u bolnicu da se sam uveri koliko je pre njega sređivanada bude kako treba).

Ali putevi, aerodromi, turizam ništa su bez brige o deci. Našoj deci. Tako predsednik otvori sportsku halu u Krčagvu, za koju je kamen temeljac položio tadašnji gradonačelnik Jovan Marković 2010. godine, a drugi se smenjivali (S. Milošević, T. Petković, J. R. Radivojević) i prebacivali odgovornost sa jednih na druge zašto se hala pravi deset godina, a koliko je puta premašila prvobitnu cenu niko ne zna. Užički sportisti, ali i oni koji bi tek trebalo da se upišu kao perjanice srpskog sporta pozdravili su, kako sam sebe nazva predsednik „košarkaša u pokušaju“ koji se po običaju dohvatio lopte. I rekao da ima para i za vrtićč na Carini i za škole.

Tresla se gora rodio se miš, to je ukratko rezultat posete predsednika Srbije Aleksandra Vučića gradu Užicu koja je pompezno najavljivana prethodnih dana. Dočekali su ga oni najverniji – članovi i sipmatizeri stranke, zaposleni u javnim preduzećima, ali ponajviše penzioneri koji u njemu vide mesiju i spasitelja i stigli su iz celog okruga. Niko nije viknuo uaaaa, sve su to nadzirali snajperisti i jako obezbeđenje (koga se plaši predsednik u svojoj zemlji), a novinarima nije data mogućnost postavljanja pitanja. Do neke sledeće posete, ako je bude za pet godina, čekaćemo odgovore na pitanja šta sa užičkom plažom, nekada lepoticom, danas sramotom, šta je sa krivičnom prijavom protiv EPS-a koji treba da vrati užičku hidrocentralu u prvobitno stanje i mnoga druga.

REC komentar